Kronologija vukovarske tragedije
11. 1. 1991. U Šidskim Banovcima kraj Vinkovaca osnovano je u tajnosti Srpsko nacionalno vijeće za Slavoniju i Baranju.
2. 4. 1991. Srpski pobunjenici postavljaju prve cestovne barikade u istočnoj Slavoniji, a tzv. Srpsko nacionalno vijeće proglašava pripajanje Slavonije i Baranje Srbiji.
2. 5. 1991. U Borovu Selu srpski teroristi masakriraju 12 hrvatskih policajaca i ranjavaju 21 osobu. Srpski teroristi miniraju prugu između Borova Sela i Dalja.
7. 7. 1991. Selo Ćelije, nedaleko od Vukovara, napali srpski teroristi iz Silaša i Bobote. Oko 200 stanovnika je prognano. Nakon granatiranja selo je opljačkano i spaljeno.
26. 8. 1991. JNA i srpske paravojne postrojbe napadaju Vukovar i Kijevo. Nakon topničkih napada i teškog bombardiranja iz zrakoplova uslijedio je jak pješački napad.
20. 9. 1991. JNA i četnici napali selo Tovarnik,. Branitelji zaustavljaju kolonu vozila sa 10 000 vojnika koja se kretala od Beograda i preko Šida pridruživala napadima na Hrvatsku.
1. 10. 1991. Neprijateljske postrojbe zauzele selo Marince, pa je Vukovar upao i u treći obruč i našao se u potpunu okruženju. Kraj Marinaca su se spojile srpske snage.
10. 10. 1991. JNA i četnici okupirali su selo Lovas. Počinjen je dotad neviđen zločin nad civilima. Srpske oružane snage pod imenom Teritorijalne obrane Slavonije i zapadnog Srijema pripojene JNA.
18. 10. 1991. Francuska organizacija “Liječnici bez granica” dovodi humanitarni konvoj u Vukovar. Evakuirano je 114 teških ranjenika, a u gradu ih ostaje još oko dvije stotine.
18. 11. 1991. Vrhunac napada na Vukovar. Nakon tri mjeseca otpora hrvatskih branitelja, probijena je obrana grada. JNA odbija evakuaciju civila i ranjenika iz grada.
19. 11. 1991. Okupacija. Masovna smaknuća, pljačka i progon. 260 ranjenika strijeljano je na Ovčari. Većina izbjeglica otišla je u slavonske gradove i Zagreb. Oko 450 ranjenika i 2000 izbjeglica odvedeno je u Srbiju.
5. 12. 1991. 270 hrvatskih zatočenika – vukovarskih civila oslobođeno je posredovanjem Crvenoga križa iz logora u Srbiji. U prosincu je razmjenom spašen još 661 Vukovarac.
19. 12. 1991. Srbi u Kninu proglašavaju područja što su ih okupirali u Hrvatskoj nezavisnom državom “Republikom Srpskom Krajinom”.
3. 1. 1992. U Sarajevu je potpisan Vanceov plan o prekidu rata u Hrvatskoj i slanju snaga UN-a.
12. 11. 1995. Potpisan je Erdutski sporazum između Hrvatske i pobunjenih Srba iz Baranje i istočne Slavonije i zapadnog Srijema o mirnoj reintegraciji okupiranih područja.
23. 11. 1995. Vijeće sigurnosti UN-a potvrdilo je Sporazum o mirnoj reintegraciji Baranje, istočne Slavonije i zapadnog Srijema u sastav RH.
15. 1. 1998. Baranja, istočna Slavonija i zapadni Srijem vraćeni su u sastav Republike Hrvatske.
... lišće u sadašnjem Vukovaru drukčije treperi ...
Vuka je pritajena, Dunav teče tiše, još tiše, kao da se zaustavio, kao da stoji...
Noć je osamljena poput udovice uronule u uspomene...
Vukovar se naučio biti tih, nezamjetan, ponosit u svojoj oronuloj, do kostura ogoljeloj boli i uspomeni...
i koliko god se nekome činilo da ozdravlja, uspravlja se, raste i obnavlja se,
Vukovar još ne živi...
kao da je zastao biti Vukovar...
Što se toga 18. studenoga 1991. godine dogodilo Vukovaru? Tko je predao grad "jugoslavenskoj narodnoj armiji" i četnicima? Zapisa o tome je na stotine tisuća stranica. Što je istina o Vukovaru? Nitko točno ne zna. Zna se kako je grad s tridesetak tisuća stanovnika branilo jedva 1800 branitelja, nestalih je više od tisuću, odvedenih iz bolnice 261...
Mnogima se još i danas nezna sudbima.
O hrvatskoj Hirošimi ili Guernici, kako se od tada zove ovaj simbol ratnih stradanja, nitko ne govori bez emocija. Majke nestalih i poginulih, zarobljenici, prognanici, svatko ima svoju ispovijed i ne zna se čija je sudbina strašnija. Zna se da je rat u Vukovaru počeo 24. kolovoza 1991. godina i trajao sve do polovice studenoga iste godine, i da je stotinu i dva dana Vukovar živio pod zemljom, u podrumima, bez struje, vode, i lijekova. Opirao se tri mjeseca nadiranju elitne gardijske divizije s tri oklopne brigade i oko 4000 ljudi i 360 tenkova...
Danas - Vukovar se polako diže iz mrtvih, kuće se obnavljaju, ljudi se vraćaju. Istina je, ništa više nije kao nekada. Ali, oni koji su pognutih glava ispraćeni četničkim pjesmama, prognani iz grada prije deset godina, vratili su se i još se vraćaju. I potvrđuju da je legendarni vukovarski novinar Siniša Glavašević bio u pravu kad im je na odlasku u progonstvo, prije nego li su ga krvnici mučki ubili, poručio:
"A Grad? Za nj se ne brinite. On je svo vrijeme bio u vama, samo skriven, da ga krvnik ne nađe. Grad - to ste vi"!
Molitva za moj grad
Gospode dobri za moj grad te molim.
Za grad bez ptica,
drveća i gnijezda.
Za grad što ranjen kraj Dunava leži,
a bol mu nijema diže se do zvijezda.
Vukovar neka sveti Bono čuva.
Filip i Jakov nek nad gradom bdiju.
Nek svi se dragi prognanici vrate,
a mučernici nek u miru sniju.
Živjet nek uči naraštaje nove Gospa od hrasta
Nek nam vida rane.
Nek branik bude protiv Zmaja zloga
Da bolja zora našem rodu svane.
(s. Mariangela Jelka Žigrić)
Dejan Henčić, vjeroučitelj
