Uskrs je dan uskrsnuća Isusa Krista te, zbog zaloga uskrsnuća za vječni život, najveći kršćanski blagdan. Uskrs je i prvi blagdan koji se slavi još od apostolskih vremena. Svoje podrijetlo ima u židovskom blagdanu Pesahu ili Pashi.

Uskrs je pomičan blagdan, utemeljen na lunarnom kalendaru sličnom hebrejskom kalendaru. U zapadnome kršćanstvu Uskrs uvijek dolazi na nedjelju između 22. ožujka i 25. travnja, a u istočnome kršćanstvu između 4. travnja i 8. svibnja te se ove godine obilježava 4. travnja. Prvotno se Uskrs slavio svake nedjelje, a od 2. stoljeća slavi se jedanput na godinu.

Uskrsne pisanice ili bojama ukrašena jaja običaj su vezan uz Uskrs. Glinena su jaja pronađena još u germanskim, avarskim, skandinavskim, praslavenskim grobovima, davno prije dolaska Slavena u ove krajeve i prije kršćanstva. Slavljenje proljeća - jer to je zapravo značenje tog običaja - praznik je iz poganskog vremena.

Zec je protestantski izum koji nije vezan uz crkvene običaje. Katolička djeca su znala da na Uskrs ponovno dobivaju jaja, jer su ona tijekom korizme bila zabranjena. No, kako to objasniti protestantskoj djeci, zašto odjednom na Uskrs imaju toliko jaja? Zbog toga su protestanti uveli priču o zecu koji je, tijekom korizme nakupljena jaja, odnosio u svaku kuću. Zec se smatrao i pratiocem staronjemačke boginje plodnosti.

Konzumerističkom trivijalizacijom Uskrsa, zec je osim jaja počeo donositi čokolade, bombone, igračke, automobile, jahte....a Uskrs se u godišnji potrošački kalendar uknjižio kao još jedan dan darivanja. Jagma i strka po trgovačkim centrima zadnjeg radnog dana prije Uskrsa, kada mnogi sugrađani mahnito pune svoje košare kao da se bliži kakva kataklizma (a ne dva i pol neradna dana), mnoge je koštala živaca, a nekolicini poslužila i kao dobar indikator površnog shvaćanja i "vjerovanja".