Područja koja udovolje konvenciji uvrštavaju se na popis svjetskih vlažnih područja kojih je danas u svjetu 1828.

U Hrvatskoj su to: Park prirode Lonjsko polje, Park prirode Kopački rit, Posebni ornitološki rezervat Crna Mlaka te područje delte rijeke Neretve s pet zaštićenih lokaliteta.

Konvenciju je do sada potpisalo 158 zemalja a Hrvatska je punopravna ugovorna strana od 25. lipnja 1991. godine.

Njezin je cilje očuvati vlažna staništa - vlažne šume i livade, slatke vode i jezera, vodotoke i močvare - ali i obalno more do dubine od šest metara.

Močvarna su staništa među najvećim vrijednostima bioraznolikosti i raznolikosti krajolika, uz koja je vezano više od 40% biljaka i životinja.

Također su bitna i za nadzor poplava, obnovu podzemnih voda, učvršćivanje obala, zadržavanje hranjivih tvari i sedimenata, ublažavanje klimatskih promjena i pročišćavanje vode.

Ona su genske banke biološke raznolikosti staništa brojnih gospodarski važnih biljnih i životinjskih vrsta, a pružaju i velike mogućnosti za razvoj turizma i rekreacije.

Ta su staništa istodobno najugroženiji ekološki sustavi - zbog isušavanja, onečišćenja i  prekomjernog iskorištavanja njihovih bogatstava.

Naime, u posljednjih 50 godina izgubljeno je 50% močvarnih područja u svijetu. Stoga je svrha Konvencije osigurati njihovo očuvanje i razumno iskorištavanje.