Osnovna škola "Dr. Franjo Tuđman" Beli Manastir

Hrvatski sabor donio je 29. listopada 1999. Odluku o proglašenju Dana sjećanja na žrtvu Vukovara 1991. godine kako bi se dostojanstveno i primjereno odala počast svim sudionicima obrane Vukovara, a od ove je godine taj dan proglašen državnim praznikom.

Na ovu tužnu obljetnicu dostojanstveno se prisjećamo svih žrtava Domovinskog rata. Prije 29 godina, nakon tromjesečne opsade i gotovo potpunog uništenja grada slomljen je otpor hrvatskih branitelja u Vukovaru. Bitka za Vukovar započela je 25. kolovoza, a završena je slomom obrane grada 18. studenog, velikim razaranjem Vukovara i brojnim ubojstvima i progonom hrvatskog stanovništva. U bitci je poginulo između 2.900 i 3.600 ljudi. Oko 8000 Vukovaraca odvedeno je u logore na području Srbije, a neki od njih se i danas vode kao nestali.

Vukovar – grad heroj postao je simbol hrvatske slobode. Svake se godine 18. studenog obilježava Dan sjećanja na Vukovar paljenjem svijeća širom Hrvatske pa tako i na Trgu slobode u našemu gradu.  U mislima sa svim žrtvama ovoga rata zapalimo svijeće te im tako odajmo počast.

Sa željama za boljom i sigurnijom budućnošću, prisjetimo se tekstova jednoga od heroja grada Vukovara – Siniše Glavaševića.

Siniša Glavašević – Priča o gradu 18.11.1991.

Odustajem od svih traženja pravde, istine, odustajem od pokušaja da ideale podredim vlastitom životu, odustajem od svega što sam još jučer smatrao nužnim za nekakav dobar početak, ili dobar kraj. Vjerojatno bih odustao i od sebe sama, ali ne mogu. Jer, tko će ostati ako se svi odreknemo sebe i pobjegnemo u svoj strah? Kome ostaviti grad?

Tko će mi ga čuvati dok mene ne bude, dok se budem tražio po smetlištima ljudskih duša, dok budem onako sam bez sebe glavinjao, ranjiv i umoran, u vrućici, dok moje oči budu rasle pred osobnim porazom?

Tko će čuvati moj grad, moje prijatelje, tko će Vukovar iznijeti iz mraka? Nema leđa jačih od mojih i vaših, i zato, ako vam nije teško, ako je u vama ostalo još mladenačkog šaputanja, pridružite se.

Netko je dirao moje parkove, klupe na kojima su još urezana vaša imena, sjenu u kojoj ste istodobno i dali, i primili prvi poljubac – netko je jednostavno sve ukrao jer, kako objasniti da ni Sjene nema?

Nema izloga u kojem ste se divili vlastitim radostima, nema kina u kojem ste gledali najtužniji film, vaša je prošlost jednostavno razorena i sada nemate ništa.

Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim, svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage, uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.

A grad, za nj ne brinite, on je sve vrijeme bio u vama. Samo skriven. Da ga krvnik ne nađe. Grad – to ste vi.

Učiteljice Samanta Velemirović i Valentina Milković